PARAGRAFI U SLUZBI MILITARIZACIJE DRUSTVA
Napisao: Bojan Toncic
Poslanici oba
doma saveznog parlamenta prihvatili su 17. januara izvestaj Komisije za
usaglasavanje teksta izmena Zakona o Vojsci Jugoslavije koji su na prethodnom,
decembarskom zasedanju dva veca, usvojeni u razlicitim tekstovima, pa zato nisu
mogli da stupe na snagu. Posle intervencije
Komisije za usaglasavanje teksta, izmene Zakona o Vojsci Jugoslavije su
preformulisane u odnosu na prvobitni predlog Savezne vlade. Vlada je prvo
predlozila, a Vece republika u decembru prihvatilo da sluzenje vojnog roka bez
oruzja bude skraceno sa 24 na 18 meseci. Na decembarskom zasedanju Veca gradjana
potpredsednik Savezne vlade Miroljub Labus je, medjutim, prihvatio poslanicki
amandman da civilno sluzenje vojnog roka traje 13 meseci.
Na sednici
Komisije za usaglasavanje teksta tog zakona, predstavnik Vojske Jugoslavije
Aleksandar Ignjatovic je ostao pri prvobitnom predlogu od 18 meseci. Njegovo
objasnjenje bilo je tipicno vojnicko i njime se najbolje moze ilustrovati
ovdasnje dominantno poimanje prigovora savesti, odnosno civilne sluzbe: "Ukoliko
prihvatimo da civilna sluzba bude 13 meseci napravice se
"destimulativno mala razlika izmedju onih koji sluze vojsku pod
oruzjem (devet meseci) i onih bez oruzja".
Razlika
bi, dakle, smatra strucnjak u cizmama da bude "stimulativna", odnosno
da podstice mladice da se igraju rata;
Vracanje izmisljenog "duga otadzbini"
Tako je na zalostan, ponizavajuci nacin svoj epilog dobila prva zakonodavna
inicijativa gradjana u istoriji jugoslovenskog parlamentarizma koju je jos 2000,
godine pokrenula Mreza za prigovor savesti. Rec je, naime, o Predlogu zakona o
izmenama i dopunama Zakona o Vojsci Jugoslavije koji je sacinio Jugoslovenski
komitet pravnika za ljudska prava kojim je bilo predvidjeno da se vojni rok i
civilna sluzba skrate na sedam meseci, odnosno da se pravo na prigovor savesti
tretira kao temeljno ljudsko pravo. Tekst ovog predloga podrzalo je svojim
potpisima, koje su aktivisti Mreze prikupljali sirom Srbije i Crne Gore, vise od
30 hiljada gradjana koji su, pridruzujuci se inicijativi, uglavnom govorili da
ne zele nove ratne avanture.
Civilna sluzba zakonskim tekstom izmiksanim u odajama Saveznog ministarstva
odbrane i skupstinskim kuloarima ostaje vojna stvar, sto, naravno, nema veze s
mozgom, ali ni sa savremenim evropskim zakonodavstvom. O ostvarivanju prava na
prigovor savesti odlucivace vojni organi, a ne civilni, odnosno nije moguca
sudska zastita prigovaraca koja je bila predvidjena tekstom Jukoma. I
dalje se civilna sluzba tretira kao nacin sluzenja vojnog roka, vracanje
izmisljenog "duga otadzbini". Dakle meru "pozeljnog"
ostvarivanja temeljnog ljudskog prava i dalje ce odredjivati cizmasi, pa valja
ocekivati da ce svojim odlukama dodatno "stimulisati" mladice da se
priklone uniformi i oruzju. Ove odredbe suprotne su rezolucijama Ujedinjenih
nacija i Saveta Evrope u koji, bar deklarativno, Savezna Republika Jugoslavija
zeli da udje.
Rado ide Srbin u vojnike ?
Za "civilno sluzenje vojnog roka", prema informaciji Tanjuga
dobijenoj u Generalstabu Vojske Jugoslvije, u decembarskoj klasi vojnika VJ
odlucilo se pet regruta, dok su od 1992. godine, kada je mogucnost sluzenja
vojnog roka bez oruzja (u dvostruko duzem trajanju, 24 meseca) uvedena u Vojsku
Jugoslavije, to koristila ukupno 74 regruta. U VJ vojni rok bez oruzja trenutno
sluzi 35 vojnih obveznika, a nije poznato da li je nekom mladicu omogucena
civilna sluzba, u socio - humanitarnoj ili zdravstvenoj ustanovi.
Ovakvim i slicnim brojkama Vojska Jugoslavije je i ranije zasipala javnost,
masuci podacima po kojima se tek neki promil regrutovanih gradjana odlucuje za
prigovor savesti. U njima, medjutim, nema kljucnih cinjenica, da je pozivanje na
prigovor savesti tretirano kao svojevrsno devijantno ponasanje za koje je bila
propisana sankcija, dvogodisnja "otplata duga", a cesto i zatvor.
Tanjug je ovlascen da objavi i alarmantnu vest iz susedne Hrvatske: u prosloj
godini zahtev za civilno sluzenje vojnog roka koje traje osam meseci podnelo
3.760 vojnih obveznika, odnosno za oko hiljadu vise nego
2000. godine. Prema navodima hrvatske stampe, pozitivno je reseno tri
hiljade zahteva, dok su ostali u postupku odlucivanja. Izgleda da se neko u vrhu Vojske (svi) ozbiljno uplasio da
nece imati s kim da se valja po blatu i cisti mitraljeze... Ovakva je bojazan,
medjutim, neopravdana, jer gradjani Srbije, sudeci po respektabilnim
istrazivanjima javnog mnjenja, od svih institucija najvise vrednuju Crkvu i
Vojsku (sto vise govori o ispitanicima nego o pomenutim institucijama).
I posle promene vlasti skupi, antimoderni i opasni organizam, izdrzavan sa
vise od 70 odsto budzeta SR Jugoslavije, funkcionise kao neposredno posle Drugog
svetskog rata. Reforme u Vojsci koje je navodno zapoceo nacelnik Genralstaba VJ
Nebojsa Pavkovic, sasvim je izvesno, providan su propagandni trik kojim
predsednik SRJ Vojislav Kostunica pokusava da opravda sumanuto odrzavanje
kljucnih ljudi Milosevicevog aparata drzavnog terora na istim funkcijama. U
senci snaznih politickih obracuna, u kojima ucestvuju i oficiri VJ (visoki
funkcioneri optuzuju obavestajnu sluzbu VJ da ih nadzire i prisluskuje), ostaje
cinjenica da vojnici gladuju, odnosno da ih u kasarnama "celice"
ostavljajuci ih bez grejanja. To
vise nije vojna tajna, kaze general Negosav Nikolic, isticuci da je "narusen
kvalitet ishrane vojnika", te da pripadnici Gardijske brigade zimuju u
satorima, a deo jedinice u Kopnenoj zoni bezbednosti u zemunicama.
Na drugoj strani, i pored brojnih insistiranja, vojni budzet ostaje strogo
cuvanja tajna, daleko i od ociju budzetske inspekcije, a civilna kontrola vojske
i dalje je neostvariva - o njoj vrh VJ govori s neskrivenim cinizmom i bahatoscu,
oznacavajuci svog zastitnika Vojislava Kostunicu kao "kontrolora" u
ime svih gradjana. Kako se obavljaju nabavke za potrebe Vojske, kako se i kome
prodaju vojni objekti i slicna pitanja ostace jos dugo bez odgovora. Ostaje i
bojazan da se ne ponovi afera poput one u kojoj je glavni akter, odnosno "vojni
liferant" sin nacelnika Generalstaba Zivote Panica. On je firmi svoga oca
prodavao namirnice i drugu robu i po sedam puta visim cenama.
Nije zgoreg podsetiti da dedinjska vila gradjena za aktuelnog nacelnika
GS ima1400 kvadrata, a bazen u njenom dvoristu svih 630. Ali i da prodaja ove
piramide vredne cetiri miliona maraka, nije najavljena, baskao ni smena njenog
nesudjenog korisnika.
Vojska Jugoslavije, opte-recena balastom neslavne ratne proslosti, nakon opisanog balkanskog krvavog kruga i pada rezima kojem je predano sluzila, primetno hramlje i fingira reformske poteze. Izvrgavanje ruglu prigovora savesti novim zakonskim odredbama i uloga Vojske u toj militaristickoj operaciji samo je jedan od dokaza nakaznog kontinuiteta ponasanja kljucnih drzavnih institucija. Bez njenog disciplinovanja i istinskog reformisanja ostaje da preti opasnost svim demokratskim vrednostima.
/ POCETNA / SUDBINA / ZAKON / PARAGRAFI / KNJIGA I SVECE / HRVATSKA / KORAK ISPRED /
/ ISTORIJA PACIFIZMA / AVGANISTAN / 11. SEPTEMBAR / JA, TI, MI... / GRICKAJMO ISTINU /
/ DOMINION SMRTI / DESET MITOVA / VEGETARIJANSKI RECEPTI / P.S. NA INTERNETU /