"DEMOKRATIZACIJA" AVGANISTANA

Napisao: Igor Seke

Kao sto je tokom bombardovanja 1999. stanovnistvo Srbije trpelo Milosevica na zemlji i NATO na nebu, tako danas stanovnistvo Avganistana jos uvek dozivljava nesto sto bi se, ukoliko se zeli biti suvise blag, moglo nazvati "istom sudbinom". Ne zeleci da umanjujem ni jednu zrtvu "Plemenitog andjela" kako je bilo zvanicno ime 78-dnevnog bom-bardovanja Jugoslavije, moramo ipak biti realni i priznati da u poredjenju sa "Neogranicenom pravdom" sto je zvanicno ime akcije u Avganistanu, NATO prema nama bio unekoliko obzirniji, ako ne zbog nas, ono makar zbog nasih suseda koji su svi posredno ili neposredno podrzavali tu akciju, a istovremeno i osecali posledice iste.

Avganistan je zemlja koja se nalazi u sred pustinje i koja ima ukupno 28 kilometara pruge i 10% zelenih povrsina. Stanovnistvo je izuzetno siromasno, i do pre svega nekoliko nedelja zivelo je pod talibanskom strahovladom. O teroru pod kojim su ziveli najbolje govori cinjenica da su mudzahedini iz Severne Alijanse docekivanini kao oslobodioci. Zapadni mediji koji sada informisu ne samo zapadnu hemisferu, vec prakticno celo "globalno selo", stvaraju sliku zaostalih Avga-nistanaca kojima treba da je dovoljno to sto je Severna Alijansa odobrila muskarcima da obriju brade i zenama da skinu feredze. To se na zalost cini kao krajnji domet americke "demokratizacije" Avganistana.

Da shvatimo da ipak nije sve tako crno-belo kao sto mediji ponovo pokusavaju da prikazu pomazu nam zene iz feministicke organizacije RAWA (Revolutionary Assotiation of Afghanistan Women). Da, upravo tako, u Avganistanu postoji veoma aktivna feministicka grupa. Stvarajuci predrasude o Avganistancima kao o ljudima koji su pre svega intelektualno zaostali i koji ne poznaju kategorije individualne slobode zapadni mediji pokusavaju da nas ucine ravnodusnim na brojke poginulih civila. Teza o kolateralnoj steti koja je tako dobro prolazila u prolece '99-te, ovde skoro da i ne mora da se pominje, civilne zrtve su sada sasvim uobicajena stvar i za njih vise nema potrebe ni da se izvinjava. Na zalost, ovo nije zbog toga sto su portparoli NATO-a shvatili da je to krajnje licemerno, vec zato sto pretpostavljaju da nikome "normalnom" iz "slobodnog sveta" nije zao tih "zaostalih divljaka" koji su krivi jer su dozvolili da im Osama Bin Laden vlada zemljom. Naravno, izbegava se reci da je Bin Laden djak americkih vlasti, obucavan od strane raznih americkih agencija, i mogucno doveden i drzan na vlasti bas od strane njegovih danasnjih najljucih neprijatelja. 

Da se vratimo na RAWA-u. RAWA je osnovana 1975. godine kao grupa zena koja se bori pre svega za mir i ljudka prava. Borili su se protiv sovjetske okupacije 1979., ali isto tako i protiv vlasti fundamentalista koji su pomagani od vlade SAD dosli na vlast nakon okupacije, a od 1996. borile su se protiv vlasti Talibana za koje kazu da su od prethodne vlasti gori samo utoliko sto su vec posojeca mizogenisticka i fundamentalisticka pravila ponasanja pretocili u zakone. Sustina rada RAWA-e je u pomaganju zena i devojaka koje su u Avganistanu ne samo pol, vec i klasa, i to klasa  koja je u potpunosti obespravljena. Pomoc ovim zenama i devojkama se ogleda u organizovanju tajnih skola, jer zene nemaju pravo na obra-zovanje, organizovanju tajnih radionica u kojima na primer udovice uspevaju da zarade nesto za zivot, jer je zenama inace zabranjeno da rade, distribuiranju lekova zenama, jer je za zene pod Talibanima postojala samo jedna jedina bolnica, distribuiranje hrane i pokrivaca izbeglicama u susednom Pakistanu u kome jos od uspostavljanja talibanske vlasti  stotine hiljada izbeglica zive u tragicnim uslovima. U jednom od izbeglickih kampova vodile su bolnicu citavih 11 godina, ali ona je morala da bude zatvorena usled nedostatka fondova. Iako su bile najljuce protivnice talibanskog rezima, konstatno su pozivale Ujedinjene nacije da ukinu ekonomske sankcije nametnute Avganistanu, jer su one bile samo jos jedan obruc oko i onako vec previse izolovanog stanovnistva.

Po otpocinjanju dogovora o buducnosti Avganistana predstavnice RAWA-e u njih nisu bile ukljucene. Onima koji su svoju vojnu akciju zeleli da prikazu kao potpuni uspeh nikako ne bi odgovaralo da u javnost izadje nalicje ove akcije. A nalicje se vidi u i tome sto su pripadnici snaga generala Dostuma, koji se sada slavi kao jedan od najzasluznijih za poraz Talibana i Al Kaide, tokom tih akcija otimali i silovali zene, bez obzira "sa koje strane" te zene poticale. Upravo ta silovanja i ponizavanja zena od strane "oslobodilaca" u Avganistanu, zene iz RAWA-e smatraju simbolom militarizma koji sirom sveta postupa po istom obrascu. Smatram da je podrzavanje RAWA-a kao humanitarne ali i kao politicke gruapcije moralna obaveza svih nas, bez obzira na nase licno politicko opredeljenje. RAWA zeli da u Avganistanu stvori sekularnu demokratsku drzavu u kojoj bi svi bili ravnopravni bez obzira na pol, veru ili naciju.

A sta se za to vreme desava(lo) u Americi? Mnogobrojni antiratni protesti sirom Amerike, koji ni u kom slucaju nisu pro-talibanski, imali su cilj da skrenu paznju javnosti na to da je civilno stanovnistvo Avganistana, kroj instituciju "kolateralne stete" zrtvovano za ciljeve cija je podloga verovatno ekonomske prirode. FBI i danas masovno hapsi Arape i muslimane i prema njima se po pisanju organizacija za zastitu ljudskih prava postupa krajnje nehumano, porice im se pravo na advokata, na telefonski poziv, a zabelezen je i jedan slucaj da je zatvorenik umro u celiji, dok njegova porodica zapravo nije ni znala gde se on nalazi. Zadrzan je na informativnom razgovoru preko 20 dana, sve do smrti. Stavljaju ljude koji su zvanicno dovedeni na informativni razgovor u celije zajedno sa kriminalcima koji ih psihicki, a naravno i fizicki maltretiraju. Za Arape i muslimane pravilo "nevin dok se ne dokaze suprotno" se invertovalo u "kriv dok se ne dokaze suprotno". Jos jedan minus za "the land of the free". Slucaj petnaestogodisnje Keti Siera koja je u skolu dosla u majci sa natpisom "Gledajuci mrtvu i ranjenu avganistansku decu na televiziji mi je ulilo novi osecaj za nacionalnu sigurnost" najbolje ilustruje o stepenu polarizacije u toj zemlji. Naime, Keti je istog dana suspendovana iz skole, najstrozije joj je zabranjen dolazak u prostorije skole, a nastavu moze da prati samo iz svoje kuce preko kompjutera.

Odbijanje rata i neprihvatanje argumenata koji se nude kao opravdanje za isti nisu dozvoljeni. U krajnjoj instanci vidimo da su se obe strane u sukobu, i Amerika i Talibani, nasli na istim pozicijama "ko nije sa nama taj je protiv nas". Obe strane su se na kraju nasle na pozicijama militarizma, isklucivosti i polarizacije.              


/ POCETNA / SUDBINA / ZAKON / PARAGRAFI / KNJIGA I SVECE / HRVATSKA / KORAK ISPRED /

/ ISTORIJA PACIFIZMA / AVGANISTAN / 11. SEPTEMBAR / JA, TI, MI... / GRICKAJMO ISTINU /

/ DOMINION SMRTI / DESET MITOVA / VEGETARIJANSKI RECEPTI / P.S. NA INTERNETU /